Kako prevenirati ovisnosti ili konzumaciju droga danas nemoguće je odgovoriti izvan razumijevanja značenja ovog ponašanja i poznavanja konteksta unutar kojeg do ovog ponašanja dolazi.
To znači ujedno imati konsenzus oko toga što je droga, drogiranje, ovisnosti i to između onih koji provode prevenciju i onih kod kojih se ponašanje želi prevenirati.
U suvremenom poimanju prevencije razlikuju se dva osnovna pristupa. Prvi, „klasični“ , odgovara medicinskom modelu (primarne, sekundarne i tercijarne prevencije), a odnosi se na aktivnosti koje ciljaju izbjegavanju da do problema uopće dođe (informiranje, peer education, učenje životnih vještina), redukcije raširenosti uporabe i intenziteta uporabe (korištenje zamjenske terapije, psihološka podrška), te izbjegavanje pojave popratnih bolesti povezanih uz konzumaciju droga kao i drugih šteta koje mogu nastati povezanih sa drogom i drogiranjem (terenske aktivnosti zamjene pribora za drogiranje, dijeljenje kondoma, chill zone u kontekstu noćnih zabava i sl.). Posljednja dva pristupa spadaju u redukciju štete.
Drugi, noviji pristup interpretaciji prevencije naglasak stavlja na neku vrstu povijesne ili sociološke perspektive, te konzumenta promatra u odnosu na tri varijable: drugs, (personal) set i setting.
To podrazumijeva prepoznati kakav je utjecaj supstance na konzumenta, kakve su njegove predispozicije (psihološke, navika) u odnosu na konzumaciju supstanci i koji je psihosocijalni kontekst u kojem do konzumacije dolazi. S obzirom na odgovore na ova pitanja, intervencije se u prvom redu odnose na redukciju rizika i šteta koje konzumacija neke droge može izazvati, potom na osobne čimbenike koji pokreću osobu prema konzumaciji droge i treće na rizične sociokulturalne čimbenike koji potiču na konzumaciju droga u datom kontekstu.
„Kad bi baš htjeli koristiti neku metaforu koja priziva ideju „rata protiv droga“ mogli bi reći da se prvo poimanje prevencije čini kao vatra iz mitraljeza koja pogađa svoje mete, ali puno metaka završava u prazno, dok bi drugi pristup bio onaj uvježbanog snajperiste koji pogađa gotovo svakim ispaljenim metkom. Ratni bi stratezi vjerovatno ustvrdili da i jedan i drugi pristup imaju svoju učinkovitost ovisno o tome što se i u kojim uvjetima želi postići, s tim da je drugi pristup skuplji i zahtjevniji, primjenjiviji na mikro kontekstima i slabo upotrebljiv na makro razini.“ (www.academia.edu/29147361/Droghe_prevenzione_ed_educazione_pdf?email_work_card=title).
