Čini se da je današnji konzument u nepovoljnijem položaju u odnosu na ono što se u žargonu struke nostalgično naziva „pravi ovisnik“. Njegova je simptomatologija kudikamo kompleksnija, a povijest poteškoća u prilagodbi i duža i teža. Slika s kojom se u praksi susrećemo je „mješoviti poremećaj“ koji rezultira u disfunkcionalnosti osobe koja se ne može u cijelosti pripisati niti jednoj od uočenih teškoća ponaosob. Čak i korištenje droga ima više obilježja „flerta“ nego „strastvene ljubavi“. Epidemiološki podaci govore o stagnaciji broja opijatskih ovisnika već gotovo desetljeće i porastu korisnika neopijatskih psihoaktivnih tvari koje, u pravilu, nemaju isti adiktivni potencijal. Raste, međutim, broj nefunkcionalnih mladih osoba koje nisu u procesu školovanja niti u zaposlenosti, tzv. NEET populacija (not in education, employment or training). Prema posljednjim podacima ISTAT-a, 2018., Hrvatska je 5.u Europi po broju mladih u ovom status (15,6% populacije mladih). Prva je Italija sa 23,4% neaktivne mlade populacije. https://www.datocms-assets.com/30196/1602080449-ilsilenziodeineet.pdf .
Iako je struktura ove sve veće grupe mladih raznolika, sve su brojniji oni koji jednostavno ne žele izaći iz sigurnosti roditeljskog doma i suočiti se s izazovima odrastanja. Ovu je populaciju vrlo teško doseći u istraživanjima i u preventivnim programima jer je ona naprosto „nevidljiva“, sakrivena u vlastitim domovima. Neki drugi dostupni podaci sugeriraju da određene životne okolnosti utječu na incidenciju korištenja droga (Istraživanje provedeno u Europi, sugerira da se nakon ekonomske krize u 2008., za svaki 1% povećanja regionalne stope nezaposlenosti, stopa uporabe kanabisa kod mladih povećala za 0,7% (Ayllon i Ferreira-Batista, 2017 prema Europski prevencijski kurikulum, https://drogeiovisnosti.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/EUPC_HR.pdf ).
Osim poteškoća u investiranju u odnose s drugima, što kompromitira osobni razvoj,suvremeni odgoj djecu i mlade mladi zakida i za učenje emocija. Već spominjani talijanski filozof, esejist i psihoterapeut Umberto Gallimberti, govoreći o suvremenim adolescentima primjećuje njihove teškoće u razlikovanju dobra i zla (https://www.youtube.com/watch?v=Iw3YmAvOado) . Ovo pripisuje neodgovarajućoj edukaciji emocija u suvremenom odgoju. Gallimberti razlikuje nagone i emocije. Nagon je iracionalan, izražava se kroz gestu, dok je emocija njegova nadgradnja, rezonancija koja ga povezuje s drugim dijelovima psihe. Emocije su usko povezane s našim kognitivnim shemama temeljene na obiteljskoj ali i kolektivnoj naraciji koje sadržavaju vrednovanje ljudi, stvari i događaja. Djeca uče emocionalni odgovor na nešto što nije dobro kroz bajke, anegdote, priče i primjere kojima ih podučavaju u obitelji i u društvu. Emotivni odgovor koji prati određeni vrijednosni sud (dobro/zlo) ne može se steći kroz neutralizaciju termina. To je razlog zašto vuk mora pojesti Crvenkapicu, tri praščića i sedam kozlića, zašto uspavana ljepotica spava sto godina i zašto Snjeguljica mora biti otrovana. Zbog toga umire djevojčica koja odbaci svojim rukama napravljene crvene cipelice i uzima od vraga prerušenog u razvojačenog vojnika par crvenih cipelica zbog kojih ne može prestati plesati onda kada to poželi. Nagone nismo u mogućnosti kontrolirati bez emocionalne rezonancije koja se stječe odgojem, a on je, prema Gallimbertiju, danas pod uplivom “američkog modela” orijentiranog na uspjeh. Djeca su prisiljena na pretjerivanje, konstantno zauzeti nečim, orijentirani na stimuluse i uspjehe, što u njima stvara tjeskobu (Umberto Galimberti | Adolescenza | festivalfilosofia 2015 https://www.youtube.com/watch?v=Iw3YmAvOado).
Nedovoljno stimulirani u formiranju kognitivnih i osobito emocionalnih mapa u ranom djetinjstvu i tijekom školovanja, djeca i mladi perzistiraju u stanju apatije i besmisla.
“U vezi s razlogom za drogiranje (uzimanja svih droga, pa i duhana i alkohola) treba uzeti u obzir ima li u životu dovoljno smisla da bismo opravdali sav trud koji je potreban za život. Ako toga smisla nema, ako nema niti nade da bismo ga mogli naći, ako dan za danom doživljavamo samo besmislenost i gromade beznačajnosti, tada potražimo sredstvo za umirenje koje će nas učiniti neosjetljivim za život.“ (Galimberti U.,Epoha afekata žalosti, https://pescanik.net/epoha-afekata-zalosti-i/ ).
Mladi su osobito vulnerabilna skupina o kojoj treba voditi računa u politikama i intervencijama u odnosu na droge. Poruka da je korištenje droga konzumacija kao i svaka druga, kao i očekivanje da će se neformalnim socijalnim normama regulirati potrošnja u mjeri koja ne interferira sa identitetom i društvenim ulogama zvuči nerealno kad su u pitanju adolescenti, kod kojih je taj identitet još u povojima i izrazito podložan različitim utjecajima. Ako tretiramo droge kao svaku drugu robu široke potrošnje treba imati na umu u kojoj su mjeri mladi zbog razvojnih karakteristika važna target grupa svima koji žele prodati svoje precijenjene proizvode iako nemaju osobno nikakvu kupovnu moć. Zašto bi to bilo drugačije s tržištem droga?
