Obitelj kao primarna socijalizacijska sredina svakog pojedinca pokazala se kao jedan od ključnih čimbenika kako rizika tako i zaštite kod pojave zlouporabe sredstava ovisnosti kod djece i mladih. Istraživanjima je utvrđena značajna uloga obiteljskih čimbenika na pojavnost ovisnosti, a koji se u prvom redu odnose na obiteljsku strukturu (broj djece u obitelji, redoslijed rođenja djeteta), odnos roditelja (bračni status, stavovi roditelja) te odnos roditelja spram djece, odnosno roditeljski odgojni stil.
Postoje četiri odgojna stila roditelja koji bitno utječu na djetetov razvoj. Autoritarni roditelji su oni visoko na razini kontrole i nadzora te nisko na razini topline i podrške koji djeci na strog i krut način postavljaju visoke zahtjeve. Ne potiču djecu na razmišljanje tako što sve odluke donose umjesto njih samih, s izlikom da ih štite te ih odvlače od samostalnog donošenja odluka postavljanjem zabrana i pokazivanjem nepovjerenja. Djeca autoritarnih roditelja odrastaju kao plaha, prestrašena od svijeta i u potpunosti nesamostalna za donošenje odluka. Sam pritisak koji roditelja stavljaju na takvu djecu, tjera ih u eksperimentiranja sa sredstvima ovisnosti koje oni sami doživljavaju kao bijeg u slobodu od pretjeranih pravila i roditeljskog nadzora. Permisivni odgojni stil podrazumijeva roditelje koji svojoj djeci daju veliku razinu slobode na taj način izražavajući toplinu i dajući povjerenje uz minimalan nadzor i kontrolu. Takvi su roditelji emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav i toplinu, ali ne postavljaju zahtjeve spram djeteta zadovoljavajući sve djetetove potrebe. Često su to roditelji koji nisu pretjerano prisutni u životima djece, u potpunosti nezainteresirani za djetetove potrebe, a zbog čega takva djeca postaju nesigurna i nesnalažljiva, slabe samokontrole te bivaju prepušteni sami sebi i rano počinju s konzumacijom sredstava ovisnosti. Indiferentni odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz nedostatak topline i emocionalne bliskosti roditelja spram djeteta. Roditelji nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, postavljaju minimalne ili nikakve zahtjeve. Doimaju se hladnima, nezainteresiranima za djetetove interese i potrebe te rijetko iskazuju ljubav. Djeca takvih roditelja često se razvijaju u pojedinca s niskim samopoštovanjem, osjećaju se nesigurno, slabe su samokontrole i sklona različitim oblicima rizičnost ponašanja kao što je konzumacija sredstava ovisnosti. Kao najučinkovitijim, u prevenciji zlouporabe sredstava ovisnosti kod mladih pokazao se autoritativni odgojni stil roditelja. To su roditelji koji jasno postavljaju granica svome djetetu, kontroliraju djetetove aktivnosti kroz razgovore i komunikaciju s djetetom dok s druge strane pružaju visoku razinu emocionalne topline, podrške i povezanosti. Takvi roditelji svojoj djeci postavljaju jasne zahtjeve, razvijajući djetetovu odgovornost istodobno njegujući topao odnos spram djetata koji onda potiče djetetovu kreativnost, samouvjerenost i znatiželju, a dijete postaje samopouzdano i odgovorno za vlastiti život.
Topao i podržavajući roditeljski odgoj te negativan roditeljski stav prema drogi čimbenici su koji bitno utječu razvoj djeteta, njegov način razmišljanja i donošenja adekvatnih odluka kod mladih. S druge strane pretjeran nadzor djeteta, popustljivost ili ne postavljanje granica ili pak pretjerana zaštita djeteta često kod mladih izazivaju nedostatak samopoštovanja i pozitivne slike o sebi, zbog čega se i sami češće prepuštaju vršnjačkom pritisku pa i konzumaciji sredstava ovisnosti. Mnogobrojna istraživanja pokazala su kako djeca koja imaju nesretno djetinjstvo, koja su izložena različitim oblicima zlostavljanja i zanemarivanja, koji su odrasli s roditeljima nezainteresiranima za njihovo školovanje, roditeljima ovisnicima ili u drugačije disfunkcionalnim obiteljima, češće su postajali ovisnicima nakon početnog eksperimentiranja i konzumacije sredstava ovisnosti. Mnoga djeca imaju roditelje koje nitko nije osposobio za adekvatan odgoj ili se i sami rizično ponašaju. Promjene u društvu mijenjaju roditeljske uloge i njihovo ozračje te nisu svi roditelji u mogućnosti samostalno se nositi s takvim promjenama. Stoga je nužno roditelje uključiti u edukacije o posljedicama zlouporabe sredstava ovisnosti, poučiti ih što su to i kako izgledaju zdravi obiteljski odnosi, jačati njihove kompetencije adekvatnog odgoja i biranja stilova roditeljstva koji će njihovu djecu osposobiti za samostalan i odgovoran životu u budućnosti.
