Što kažu podaci?
Oduvjek se vjerovalo da poremećaji iz autističkog spektra radi svojih posebnih karakteristika djeluju kao neka vrsta faktora odvraćanja od korištenja psihoaktivnih tvari, odnosno da je osoba koje ih koriste u ovoj populaciji manje u usporedbi s neurotipičnom populacijom. Iako su dostupni podaci još uvijek oskudni, u kliničkim okruženjima se pokazalo da uporaba psihoaktivnih supstanci zahvaća imeđu 19 i 30% osoba s autizmom. Nedavna studija Butwicke i sur. (2017.) sugerira da autistični ljudi zapravo imaju veći rizik od razvoja poremećaja ovisnosti o drogama, vjerojatno zbog zajedničkih karakteristika prisutnih u oba stanja. Ista studija je pokazala da se tijek poremećaja ovisnosti o supstancama kod osoba s autizmom može promijeniti i zbog prisutnosti dodatne dijagnoze poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) i /ili kognitivnih poremećaja koji povećavaju rizik kao što ga povećavaju i drugi psihijatrijski komorbiditeti.
Čini se da su glavni razlozi konzumacije alkohola i droga kod osoba s autizmom prisutnost anksioznosti i drugih psihijatrijskih poremećaja, te neke posljedice konzumacije, kao što su smanjenje socijalne inhibicije, sposobnost zaboravljanja na probleme i doživljavanje osjećaja mira, sposobnost da se stigne do kraja dana i prevladaju frustracije.
Ove su prednosti prisutne kratkoročno, dok dugoročno postaju očitiji negativni učinci redovitog korištenja psihoaktivnih supstanci što može značajno pogoršati kvalitetu života ljudi s dijagnozom poremećaja autističnog spektra kao što je pogoršanje sposobnosti predviđanja posljedica vlastitog ponašanja i povećanje poteškoća u prilagodbi formalnim i neformalnim pravilima.
Kakav tretman poremećaja je najučinkovitiji?
Studija Helverschoua i suradnika (2019) ispitivala je najučinkovitije tretmane s obzirom na istovremeno prisustvo oba poremećaja, budući da standardni protokoli za neurotipične osobe s problemom ovisnosti u kojima je prisutan npr. grupni rad, mogu pokazati neprimjerenima za osobe s poremećajima autističnog spektra. Učinkovitom se pokazala kognitivno – bihevioralna terapija (KBT) s većim brojem susreta koji moraju biti individualizirani i opsežniji, kao i specifična edukacija osoblja o poremećajima autističnog spektra i supervizija jednom mjesečno.
Zaključak
Još uvijek je premalo podataka za dublje razumijevanje odnosa između poremećaja autističnog spektra i korištenja droga, ali se zna da osobe s autizmom mogu razviti poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari što zbog obiteljske preispozicije, što zbog kratkoročno pozitivnih efekata droga. U nedostatku specifičnih protokola u liječenju i tretmanu, potrebno je produbiti poznavanje osobe i njezinih potreba kako bi se moglo osmisliti efikasne načine interveniranja.
Riferimenti
- Butwicka, A., Langstrom, N., Larsson, H., Lundstrom, S., Serlachius, E., Almqvist, V., Frisén, L., Lichtenstein, P. (2017). Increased Risk for Substance Use-Related Problems in Autism Spectrum Disorders: A Population-Based Cohort Study. Journal of Autism and Developmental Disorders, 47 (1), 80-89.
- Helverschou, S.B., Brunvold, A.R., Arnevik, E.A. (2019). Treating Patients With Co-occurring Autism Spectrum Disorder and Substance Use Disorder: A Clinical Explorative Study. Substance Abuse: Research and Treatment, doi: 10.1177/1178221819843291
Originalni članak La dipendenza inaspettata: Disturbi dello spettro autistico e uso di sostanze
Objavljen 2 prosinca 2020, autorice Dott.ssa Roberta Bacchio
prevela i obradila Sanja Filipović